Rođen u zimu 1994., Ara, kako ga zovu njegovi ‘mahalci’, prve je korake napravio u vrijeme dok je grad na Miljacki živio u okruženju i čiji su stanovnici dnevno brojali više od 300 granata koje su padale s obližnjih brda. Bio je premalen da shvati svu surovost rata…

– Na moju sreću – dodaje napadač Dinama kojeg su u Maksimiru čekali kao ozebli sunce. Hodžić je jedan od najvećih talenata BiH nogometa. Mladi reprezentativac ‘Zmajeva’ koji je dva puta ponio titulu najboljeg strijelca juniorskog prvenstva, a u kadetima je u jednoj sezoni zabio 46 golova.

Prvijenac protiv Istre

– Bio je jedan više – brže bolje nas ispravlja Hodžić sa smiješkom koji je njegov zaštitni znak.

Priznaje da mu je bilo teško bez nogometa. Povreda trbušnog zida maknula ga je s travnjaka na šest mjeseci. Vratio se tokom zimskih priprema, a protiv Istre je postigao premijerni gol za Dinamo.

– Poklanjam ga majci Sabaheti. Trebao mi je taj gol da se malo dignem. Nogometašu nije lako kada pauzira deset dana, a mene nije bilo mjesecima, koji su se činili kao godine – ponosno će naš sugovornik.

Prilika mladim igračima

Nogomet je počeo igrati sa šest godina kada ga je otac Salko uzeo za ruku i odveo na Grbavicu. Od malih nogu je odskakao od generacije, a upravo su mu ti golovi u kadetima na vrata doveli slavni Liverpool.

– Potpisao sam ugovor i otišao u Englesku gdje sam igrao za B momčad, a s vremenom su se klubovi dogovorili da ostanem u Želji na posudbi, rekao je za zagrebački Jutarnji list.

Nije mu teško palo jer Hodžić ne krije veliku ljubav prema Željezničaru.

– Otac je velik navijač Želje pa je prenio te osjećaje na mene – priznaje Hodžić kojem je najdraži gol u karijeri onaj Sarajevu u derbiju (1-1). Kada je čuo da ga Dinamo traži, tvrdi da nije previše razmišljao.

– Meni je najbitnije da igram. Jer, šta znači ako si igrač Liverpoola a sjediš na klupi ili na tribinama? Znao sam sve o Dinamu. Velik klub iz bivše države koji ima puno navijača u Sarajevu. Pa više sam Dinamovih dresova poslao u Sarajevo nego Liverpoolovih. U odluci mi je najbitnije bilo saznanje da ‘modri’ daju priliku mladim igračima da se razvijaju. I zato nisam imao puno dvojbi kada su se klubovi dogovorili oko otkupa ugovora – priča napadač kojeg su u Maksimiru zatekli s onom tradicionalnom uzrečicom.

– Odmah su mi rekli da je u Dinamu pravilo ‘nema stranca do Bosanca’. Lijepo je za čuti – smijao se.

Jedan je Edin Džeko

Hodžić trenutno živi na Bukovcu. U Zagrebu se najviše druži sa saigračem Amerom Gojakom i posvećen je isključivo nogometu.

– Uzeo sam ovo proljeće da se vratim na nivo gdje sam bio prije ozljede. A onda slijede pripreme kada ću se izboriti za mjesto u momčadi i s Dinamom napasti Ligu prvaka – priča Hodžić o kratkoročnim ciljevima koje je stavio pred sebe. Oni dugoročni vezani su uz reprezentaciju.

– Želja mi je ostaviti neki trag u Maksimiru. Da ne budem samo prolaznik. A s dobrim igrama stići će i poziv za reprezentaciju - kaže.

Arminu Hodžiću uzor je Ronaldo.

– Ne ovaj iz Reala, već ‘pravi Ronaldo’. Brazilac – odmah naglašava.

Od igrača iz BiH, izdvojio je Edina Džeku.

– ‘Dijamant’ je jedan jedini.

A od aktualnih saigrača iz svlačionice pod jugom Maksimira nikoga nije želio izdvojiti.

– Svi su vrhunski i nema odskakanja. Hvala im na velikoj podrški kada me nije bilo kao i ljudima iz kluba koji su mi vjerovali. Nadam se da ću im to vratiti golovima – završio je Armin Hodžić.

(DozaSporta.com/Jutarnji.hr)